Danas je na svijetu ovo najbrojniji red s oko 18 tisuća članova, a osim po duhovnoj djelatnosti ponajviše preko svojih Ignacijevih Duhovnih vježbi, isusovci su poznati po djelovanju u znanosti i mnogim društvenim djelatnostima. Poglavar cijele Družbe, “general” reda je p. Adolfo Nicolás. Službu Provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove obnaša p. Ante Tustonjić.
Zašto isusovci, a ne ignacijevci? Svi su redovi u Crkvi do svetog Ignacija uzimali ime svoga osnivača. Ignacije i njegovi drugovi od početka su bili protiv toga da se zovu ignacijevci. U jednom mističnom viđenju u La Storti blizu Rima Ignaciju se ukazao Isus s križem, a pokraj njega je bio i Otac koji je rekao: “želim da ovoga uzmeš za svoga slugu”. Isus se okrenuo Ignaciju i rekao: “Hoću da nam služiš.” Ovaj je događaj imao utjecaj na osnivanje i davanje imena toj novoj redovničkoj zajednici. Prvi “isusovci” odmah od početka nisu htjeli da im itko bude glava, osim Isusa Krista kome su jedinom željeli služiti, pa su se stoga nazvali Družbom Isusovom.
Po isusovcima je Duh u Crkvu unio jedan novi tip redovničkog života: mi isusovci ne živimo povučeno nego usred svijeta i ljudske probleme uzimamo kao svoje. Ne vidimo protivnost između djelovanja i molitve. Jedan od ideala nam je: naći Boga u svemu, na svakom mjestu i u svakom djelovanju.
Sv. Ignacije u Ustanovama piše o Družbi: “Budući da se Družba, koja nije ustanovljena ljudskim sredstvima, ne može ni očuvati ni unaprijediti njima, nego milošću Boga i Gospodina našega Isusa Krista, u njega jedinoga valja stavljati nadu da će On čuvati i promicati to djelo koje se je udostojao započeti na svoju službu i pomoć dušama”.