Danas je na svijetu ovo najbrojniji red s oko 14 tisuća članova, a osim po duhovnom djelovanju ponajviše preko ignacijevskih Duhovnih vježbi, isusovci su poznati po djelovanju u znanosti i u mnogim društvenim djelatnostima. Poglavar cijele Družbe, “general” reda je p. Arturo Sosa. Službu Provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove obnaša p. Sebastian Šujević.
Zašto isusovci, a ne ignacijevci? Svi su redovi u Crkvi do svetog Ignacija uzimali ime svoga osnivača. Ignacije i njegovi drugovi od početka su bili protiv toga da se zovu ignacijevci. U jednom mističnom viđenju u kapelici La Storta, nedaleko od Rima, Ignacije je imao viđenje Isusa s križem, a pokraj njega je bio i Otac koji je Isusu rekao: “Hoću da ovoga uzmeš za svoga slugu”. Isus se okrenuo Ignaciju i rekao: “Hoću da nam služiš.” Ovaj je događaj utjecao na osnivanje i davanje imena toj novoj redovničkoj zajednici. Prvi “isusovci” od samoga početka nisu htjeli da im itko drugi bude "glava", osim Isusa Krista komu su jedinom željeli služiti, pa su se stoga nazvali Družbom Isusovom.
Po isusovcima je Duh u Crkvu unio jedan novi način redovničkog života: mi isusovci ne živimo povučeno nego usred svijeta i ljudske probleme uzimamo kao svoje. Ne vidimo protivnost između djelovanja i molitve. Jedan od ideala nam je: nalaziti Boga u svemu, na svakom mjestu i u svakom djelovanju.
Sv. Ignacije u Ustanovama piše o Družbi: “Budući da se Družba, koja nije ustanovljena ljudskim sredstvima, njima ne može ni očuvati ni unaprijediti, nego milošću Boga i Gospodina našega Isusa Krista, u njega jedinoga valja stavljati nadu da će On čuvati i promicati to djelo koje se je udostojao započeti na svoju službu i na pomoć dušama”.